Naime, deaktivirala sam „facebook“, iz dva razloga, previše prijatelja koje sam primala kao „klinka“, a danas mi ih se neda više brisati, i drugi razlog, svi smo postali jadni zbog tog sranja. Lijepo je reći, kako se opet želim vratiti u stare dane kada smo svi pisali „blogove“, dijelili svoja tužna, sretna i istinita iskustva. Sada kada gledam ove stare objavljene "Postove", shvaćam kako mi je zapravo bilo zabavno u "djetinjstvu", moje osnovnoškolsko i pola srednjoškolskog obrazovanja bilo je tu, moji događaji, moja putovanja. Tada se jednog dana sve preselilo na glupi, jadni facebook. Mislim, imali smo mi face i prije, al tada od njega nismo radili "elitu", kao danas. Užasno je što moram naglasiti, da većina mladih (starih) bez toga ne može izdržati niti dan, dva. S ovime ću zapravo završiti ovo pisanje, ne želim puno, samo sam par bitnih činjenica navela, to će biti dovoljno. Hvala svima koji su me davnih dana čitali, posjećivali, te komentirali spomenute "postove". Peace ppl. ;)